Dečiji bonton za stolom
Ono sa čime se moramo pomiriti jeste da, ni jedno dete se ne rađa sa urođenim osećajem kako treba da se ponaša za stolom, odnosno šta je pristojno, koja su očekivanja, a šta ni u kom slučaju ne sme da radi. Na žalost, deca sa kojima se roditelji malo bave (ili možda ni sami nisu sasvim sigurni o ponašanju za vreme obroka) odmah se prepoznaju po manirima za vreme jela. Ipak, ne treba očajavati, niko se naučen nije rodio, a mi smo tu da decu naučimo, ukažemo im na greške i naučimo ih da budu prava mala gospoda za stolom. Naravno, nikakva striktna ograničenja ne uvodimo, već samo učimo dete da se ponaša pristojno.
1. Žvakanje zatvorenih usta
Deca inače vole da pričaju za stolom, da se smeju, a to uvek rade otvorenih usta. Ono što bismo trebali naučiti svako dete, da je žvakanje proces varenja, da se hrana mora dobro sažvakati i da ni u kom slučaju nije pristojno pokazivati sadržaj sažvakane hrane ljudima oko sebe. Takođe, razgovor dok je hrana u ustima nije pristojan, pa ukoliko dete počne da priča punih usta, opomenite ga da to nije pristojno i da može lako da se zagrcne tako.
2. Ruke se brišu salvetom
Kada dete zamaže prstiće tokom jela (što se veoma često dešava pogotovo u početku upotrebe pribora za jelo), ono neće birati način na koji će se rešiti ostataka hrane sa prstiju. Bilo da je to njihova odeća, stolnjak ili bilo šta što im se nađe pri ruci. Veoma je važno da od prvih dana postavite sto kako treba, i da se detetu uz tanjir uvek nađe salveta, za koju ćete ga opomenuti da je koristi.
3. Mirno sedenje za stolom
Kada ste u kućnim uslovima, nemirno ponašanje deteta za stolom vam možda ne predstavlja veliki problem, ali ukoliko odete u goste ili odlučite da posetite restoran, vaše nemirno dete može vam doneti određene neprijatnosti. Naučite dete da dok se jede, nema ustajanja od stola, a kada se jednom ustane i završi, nakon toga nema vraćanja za tanjir.
4. O hrani se ne govori loše
Hrana je na žalost nekim ljudima luksuz, te pokušajte svom detetu da objasnite kako neka deca nisu toliko srećna da imaju hranu u izobilju. I upravo zbog toga, za hranu nikada ne smemo reći „bljak“, „fuj“, „smrdi“ i sl. Objasnite detetu ako nešto ne voli preterano, neka pojede manju količinu, ili neka naprosto kaže kako nije gladno. „Vređanje“ hrane, pogotovo u gostima i restoranima može da bude veoma neprijatno.
5. Obavezno korišćenje pribora za jelo
Iako je deci prvi nagon da hranu jedu prstima, mi već znamo da je to nemoguće i da će trebati dosta vremena da se sve počisti za njima. Naučite vaše dete da koristi pribor, i hranu u tanjiru mu tako prilagodite da može samostalno da jede. Npr. ukoliko za ručak servirate špagete, ne možete očekivati da će dete da ih jede koristeći kašiku i viljušku. Zbog toga, isecite hranu i omogućite mu da jede viljuškom ili kašikom. Upotreba noža dolazi malo kasnije, kada dete dovoljno sazri za to.
7. Zabranjeno je vikati za stolom
Generalno, deca smatraju da je najbolji oblik komunikacije vikanje, pa će tako istim tonom prepričavati crtani film i tražiti da mu se vrati omiljena igračka. Ako ih na vreme naučite da tiho govore za stolom to će vam i kasnije koristiti kada tokom njihovog odrastanja budete ulazili u ozbiljnije rasprave.
