Slatkiši – znak ljubavi ili velika šteta?
Sećate li se svog detinjstva? Ni jedan odlazak kod bake, tetke, strine i sličnih osoba u vašem životu nije mogao proći a da vam nije doturen barem jedan slatkiš. Ovo je bio jedan od načina na koji vam je pokazivana ljubav, skrivana slatka tajna, uz reči „Ćuti, da niko ne vidi“ i jedan veliki osmeh koji je obavezno pratilo namigivanje. I samo tako, nekako, duboko u nama se usadila ta relacija – dajem slatkiš, dajem ljubav. Ipak, vremena su se promenila, slatkiši više nisu nedostupni kao nekada, a samim tim oni više i ne predstavljaju ekskluzivu koja se može dobiti samo kod bake…
A opet, deca su nam više neko ikada naviknuta na slatkiše. Koje su najveće greške koje možemo učiniti kao roditelji, i kako da se odupremo trendu jedenja slatkiša, pročitajte u nastavku.
Slatko od namjlađih dana
Otkako ste dobili bebu, vama je jedina briga da lepo jede? Ima grčiće u stomaku, ali neće da popije čaj? Stavljate joj malo šećera? Kašice koje miksate su potpuno bezukusne i to voće je tako kiselo, pa ćete dodati malo šećera?
Da li znate da je slatkoća ukus na koji se naše nepce najlakše navikne? Ukoliko se dete navikne prvo na slatko, imaćete velikih problema da ga kasnije naviknete na ostale ukuse. Zlatno pravilo je, uvek prvo naviknite dete na slano, a tek potom na slatko.
Mleko i keks za „laku noć“
Vaše dete obožava flašicu, i ma koliko i šta jelo tokom dana, keks i mleko moraju biti poslednji obrok? Vrlo često i zaspe sa flašicom u ustima a vi je lagano izvučete da ga ne probidite?
Nećemo navesti ime proizvođača keksa kojeg sva deca tako vole u mleku, u stvari, nije ni važna ta informacija. Ono što je važno, jeste sastav tog keksa: koliko on ima kalorija, šećera, zaslađivača, aditiva, margarina i ostalih sastojaka koje sigurno ne želite da budu poslednji obrok u toku dana. Pronađite alternativne metode uspavljivanja, a keks i mleko… eventualno za neki jutarnji obrok ako baš ne možete bez njega.
„Mama, ja sam žedan!“ – sad će mama da ti sipa sok!
Nećemo se baviti hemijskom analizom sokova i koliko oni šećera mogu da sadrže, ali recimo da jedna čaša soka kalorijski može itekako da zameni jedan obrok. I to ne kvalitetan, već samo energetski. Da li ste imali priliku da vidite decu koja su žedna i traže sok? Da li je logično da žeđ može utoliti čaša puna šećera, ili će nakon pijenja, dete tražiti još… soka?! Ovo je jedna od najgorih navika kada su slatkiši u pitanju (iako mislite da je to samo sok). Žeđ se utoljuje vodom, i nikako drugačije!
„Bolje da pojede išta nego ništa“
Vaše dete je bolesno ili iz nekog drugog razloga nema apetit? Nakon odbijenog ručka, vi ćete mu pružiti neku grickalicu ili keksić uz izgovor „bolje išta nego ništa“? Grdno grešite! Kao prvo, vaše dete neće uneti hranljive materije koje su mu neophodne za pravilan rast i razvoj, a kao drugo, stvorićete zavisnika, odnosno vaše dete, koje će stalno odbijati redovne obroke jer će znati da će biti zamenjenim onim što ono baš želi. Da sumiramo – bolje NIŠTA nego slatkiš i grickalica. Dete neće umreti od gladi, a kada kasnije zatraži da jede, pružite mu opet zdrav obrok.
Kada onda da jede slatkiše?
Sva deca vole slatkiše, i mi ne kažemo da im ih uskratite. Ono što možete za početak jeste da slatkiše pretvorite u zdrave: sušeno voće, domaći keksići sa puterom i integralnim brašnom i sl. Naravno, ne treba se odreći ni čokolade i ostalih nezdravih grickalica, ali neka to zaista bude ekskluziva: kada odu na proslavu rođendana, i kada su zaista posebne prilike. Nemojte držati zalihe slatkiša u kući i ne navikavajte decu da su uvek dostupni.
Brigom oko ograničene količine unosa slatkiša, brinete se o opštem zdravlju i stanju svog deteta, o pravilnom razvoju kognitivnih sposobnosti (mozak radi samo na pravu hranu), sprečavanju pretilosti, sprečavanju kvarenja zuba, i uopšte, brizi o budućem zdravlju svog deteta.
Poklanjanje slatkiša ni po koju cenu ne znači poklanjanje ljubavi!
